Urbani vrtovi – Sve manje hobi, sve više potreba
Brzina života u velegradu čini se nespojiva s okopavanjem salate, a sve dulje radno vrijeme naoko je u koliziji sa zalijevanjem i pažnjom koju zahtijeva vrt. Međutim, iskustva iz europskih zemalja govore nam kako su upravo urbani vrtovi u Lisabonu, Parizu, Parmi… zaslužni da se građani ponovo upoznaju, provode zajedno vrijeme i dijele plodove svoga rada. No, s dugogodišnjom krizom, gradski su vrtovi postali sve primamljiviji i zbog ušteda koje omogućavaju vrijednim korisnicima.
“Ovaj vrt koji se nalazi na gradskom zemljištu, a koji besplatno obrađujem, povezao me s mojim susjedima s kojima inače ne bih imala kontakta. Premda svi koji imaju sreću da su zaposleni gotovo čitav dan vode bitku s vremenom, poslom i obavezama, na ovo mjesto dolaze kako bi se opustili, popričali, razmijenili iskustva… Iz kojeg god miljea dolazili, svima nam je zajedničko to što jedva čekamo doći ovamo i zaroniti ruke u zemlju”, prepričava nam 26-godišnjakinja koja obrađuje svojih 50 kvadrata gradskog vrta.
Osim što vrtovi svoje vlasnike relaksiraju dajući im priliku da se odmore od posla, prometnih gužvi i nevolja koje nosi svakodnevica u velikom gradu, u vrijeme recesije koja se u Europi ne zaustavlja, oni su sve više i izvor uštede. Naime, urbani su vrtovi u europskim gradovima osmišljeni početkom milenija kao način resocijalizacije stanovnika.
Danas su to svojevrsni moderni trgovi u urbanim sredinama gdje se građani opuštaju, upoznaju i kvalitetno provode slobodno vrijeme istovremeno iskorištavajući neuređene gradske parcele. Međutim, nakon godina krize, oni su sve više nužda.
“Po mojoj procjeni lani sam uspio uštedjeti oko tri tisuće kuna od čega sam trećinu ušparao samo na paradajzu. U kućanstvu nas je šestero i mi nemamo potrebu kupovati plastični paradajz u trgovini. Ne treba nam ni salata, ni celer, peršin, luk… Sve mi to raste u vrtu na Trnju”, govori nam Zagrepčanin što je objeručke prihvatio projekt kojim se i Zagreb 2013. godine uključio u svjetske trendove.
“Meni to nije hobi već način da uštedimo. Vremena su teška i koliko mi kažu susjedi, malo je onih koji se ovim bave samo zbog zadovoljstva. Dakako, potrebna je i ljubav prema tome. Netko tko ne nalazi zadovoljstvo u vrtlarenju, neće se ni upuštati u to. Međutim, onaj tko ima volje može se lako prilagoditi i uštedjeti neku kunu u novčaniku. Istina, mrkva mi nije uspjela, ali dogodine ću pokušati ispraviti neke pogreške. Napokon, ovo je kao i svaki drugi posao. S iskustvom ide bolje i štedi se više”.
Protivnici urbanih vrtova gradskim poljoprivrednicima ponajviše zamjeraju “poseljačivanje” grada. Komentari se uglavnom svode na cinične primjedbe kako su ljudi u gradove otišli da se ne bi bavili poljoprivredom.
Osim na Trnju gdje je 2013. godine otvoren prvi vrt, u međuvremenu su urbane vrtove dobili Stenjevec, Novi Zagreb, Peščenica i Sesvete.
Zbog velikog interesa u Zagrebu se planiraju i nove lokacije, a posljednja je otvorena ove jeseni na Borovju. Pravo na vrt imaju građani s prebivalištem u Zagrebu koji nemaju u vlasništvu ili zakupu neku drugu poljoprivrednu parcelu. Ugovor se sklapa na dvije godine i može se produljiti ukoliko se vlasnik prema vrtu odnosi “s pažnjom dobrog gospodara”.
Osim što se zakup ne plaća, Grad Zagreb osigurava 50 kvadrata parcele te zajedničke dijelove poput pristupnih puteva, vode, spremišta alata i organskog gnojiva te kante za odlaganje otpada, vrtne sjenice i nadstrešnice.
Izvor: Urbani poljoprivrednik
Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i Vaši prijatelji. Podijelite ga!
