Naslovna  /  Kolumne   /  S maskom ili bez maske?

S maskom ili bez maske?

Obožavam vrijeme maškara i karnevala, vrijeme kad je sve dozvoljeno. Kad paradoksalno, pod maskama pokažemo svoje pravo lice. Osim toga, obožavam i krinoline. Ko većini djevojčica i meni je Pepeljuga bila jedna od najdražih bajki. Oduvijek mi je bila želja posjetiti karneval u Veneciji, ali ne samo kao promatrač, nego kao kostimirani sudionik.

Te godine dogovorila sam se sa prijateljicom iz Pule da idemo zajedno na kraneval! Ja ću uzeti svoje 2 krinoline: rozu za mene, crnu za nju. ( Naime, imam čak 4 kompleta krinolina koje sam izradila najprije za sebe i svoj gušt, a kasnije za iznajmljivanje )
Krenula sam pakirati kofer: 2 kompleta krinoline – donja haljina, gornja haljina, podstava, jastuk za bokove, pelerina i torbica. Za mene perika duge plave kose kojoj sam napravila ogromnu baroknu frizuru. ( Prijateljica je spremila crvenu periku za sebe ) I na kraju, ne manje važan detalj: krinka. Jedva sam uspjela potrpati toliko prtljage u svoj najveći kofer.
Dogovor je bio – ja krećem iz Varaždina do Zagreba autom, u Zagrebu sjedam na bus za Rijeku koji kreće u 5 ujutro, u Rijeci se nalazimo i zajedno dalje busom za Trst. Onda na presvlačenje k njezinoj sestri, koja je u to vrijeme studirala negdje blizu Venecije i spremne smo za našu karnevalsku avanturu. Dakle, ako krenem u 3 sata imam dovoljno vremena da stignem na busnu u Zagreb, kupim kartu i još popijem kavu prije puta.

I tako sam krenula sa svojom Tigricom i krcatim koferom punim kostima prema Zagrebu. U 3 u noći autoput je prazan, pa mogu malo i po gasu. Sve super, dovoljno vremena.
Kad odjednom, ko za kaznu, negdje iza Novog Marofa počne padati debeli gusti snijeg. Brisači su ga teškom mukom skidali sa stakla. Od još neugaženog sloja prvog snijega na cesti kotači su klizili, a Tigrica vrtila guzom. Usporila sam na jedva 40 na sat, grčevito stiskala volan sa obje ruke i mukom u želucu….Mislim si, možda da se skinem s autoputa? Al u tom slučaju sigurno neću stići na bus…Ma bude prestalo padati, mora prestati, pa ja ipak idem u Veneciju!

Istovremeneo držeći oči na cesti i satu koji nemilosrdno odbrojava minute, postalo je jasno da snijeg neće prestati padati i da ja neću stići uloviti svoj bus za Rijeku….Ali možda ipak, možda ide drugi ubrzo iza prvog, malo budem kasnila al bitno da stignem, ma sve bude ok, budem stigla…ali samo da stigem živa!

Stigla sam živa, ali 10 minuta prekasno…Slijedeći bus ide tek u podne. Tražim neko drugo rješenje, al ljuta žena na šalteru i nije od neke pomoći. Direktno za Trst, za Veneciju?? No izgleda da ipak nema drugog rješenja, barem ne dovoljno brzo…
Dobro da je moja prijateljica povela sa sobom još jednog frenda, pa barem ona nije trebala odustati od puta radi mene. Nije bilo isto, znam, ali očito da mi nije bilo suđeno. Budemo dogodine. Nije smak svijeta…

Sjela sam ipak popiti kavu na busnoj. Šta sad, ipak sam u Zagrebu, imam tu hrpu frendova s faksa, nismo se dugo vidjeli. Ako već nisam u Veneciji, makar da iskoristim dan za druženje s dragim ljudima. Ok, novi plan: čekam neko pristojno vrijeme i zovem frenda.
Kako je dobro znati da imaš nekog na koga možeš računati, ko će za tebe dignuti slušalicu u nedjelju u 7 ujutro i odgoditi svoje druge planove da bi proveo dan s tobom!

Inače, jutro se probudilo okupano suncem, a snijeg se otopio ko da ga nikad nije ni bilo. Ja sam na kraju ipak provela divan dan, ne pod maskom i ne na karnevalu u Veneciji, ali sa dragim ljudima. Bez maske. Neprocjenjivo!

Stvaranjem korisničkog računa na VOp portalu prihvaćate naše Uvjete korištenja