Kolekcije nadahnute čarobnim svijetom bilja zavladale su modnim pistama i ulicama. Džungla ili cvjetni buket, čipke s izraženim cvjetnim aplikacijama ili tek suptilniji nagovještaj u obliku jednog biljnog detalja, dizajneri su smjestili na sve odjevne predmete i modne dodatke. Od haljina i bluza do jakni i balonera, donjeg veša, preko torbi i nakita, sve je prožela nježna čarolija prirode, prirodnih biljnih oblika i boja. To je igra s beskonačno puno varijacija na temu i igra koja mene osobno kao dizajnera veseli.

Zamislite svijet bez umjetnosti, svijet tišine u kom nema glazbe, nema pjesme ni plesa, nema filmova, slika, fotografije, nema dizajnera, nema šarenila boja i oblika vaše odjeće i raznih predmeta koje koristite...Kako vam se sviđa živjeti u takvom svijetu? Jeste li sretni, zadovoljni? O čemu pričate, o čemu mislite? Kako prenosite svoje osjećaje, kako izražavate kritiku? U svijetu bez umjetnosti, kao da svaki dan jedete samo istu bljutavu kašu bez začina…

Vjerojatno očekujete da ću pisati o nekim crno-bijelim i kvadratičastim odjevnim kombinacijama, ali ne. Iako bi ovo trebala biti modna kolumna jer ju piše modna dizajnerica, pa se očekuju modni savjeti i komentari, meni je to pomalo besmisleno.

Bliži se vrijeme da se brojka okrene, dok u rukama i pod mašinom okrećem svečane tkanine za praznične kombinacije svojih mušterija, ulovim se kako vrtim kazaljke unazad i u mislima ponovo proživljavam neke trenutke iz godine na odlasku.

Piše: Melita Kukec - Mali nisu važni nego su najvažniji

Ja iskreno volim svoj posao. Uživam u stvaranju svojim rukama, u oblicima, bojama, u cijelom procesu od crtanja kroja na papiru do pretvaranja komada tkanine u odjevni predmet. Svaki se put razveselim kad se negdje slučajno sretnemo, pa prepoznam komad odjeće na njoj, koji sam svojim rukama stvorila.

Djevojčica se, ko i sve druge, voljela igrati lutkama. Voljela je i crtati. Al najviše je voljela svojim lutkama šivati. Vreća šarenih krpica, nečiji otpad od kojih je mogla svojim lutkama sašiti haljine, bio je najbolji poklon. Kad je narasla šivala je na maminoj staroj mašini sebi i prijateljicama. Nije još bilo shopping centara ni velikog izbora.

Ljetna garderoba nezamisliva je bez plavo-bijelih prugica. Ženska, muška, dječja ... mornarske prugice pašu svima u svim kombinacijama i varijantama.

Cijeli prošli tjedan vrtila mi se u glavi “... I know that i’ll find your Lighthouse …”, od kad sam na fejsu ulovila snimku naše Nine na Eurosongu ...

Bez obzira smatrate li Valentinovo za još jedan iskomercijalizirani zapadnjački praznik, ili je to za Vas dan koji posvećujete ljubavi, uvijek je lijepo onome koga ste srcem odabrali pokazati svoje osjećaje.

O maloj crnoj haljini već se puno pisalo, ali ne škodi ponoviti gradivo, pogotovo kad se radi o tako važnom odjevnom komadu, nužnom za potpunu garderobu svake žene.

Zadnjih sam dana istraživala naše stare običaje da se pripremim za doček Nove godine i tek sam sad skužila kolko sam toga svih ovih godina radila krivo!

Stilovi odijevanja uvijek se iznova vraćaju u prošlost tražeći inspiraciju u dvadesetima, pedesetima, šezdesetima ili drugim “desetima”. Što Vama prvo pada na pamet kad se sjetite nekih razdoblja iz prošlosti?

Obožavam vrijeme maškara i karnevala, vrijeme kad je sve dozvoljeno. Kad paradoksalno, pod maskama pokažemo svoje pravo lice.

Prve zrake ranoproljetnog sunca bude uspavanu prirodu i mame nas da izađemo, prošećemo šumom, udahnemo svježi zrak i sunčevu toplinu.