Prošla nam je godina donijela mnogo izazova, više nego smo mogli očekivati - od onih zajedničkih, pandemije i potresa, do onih individualnih kroz koje smo svaki za sebe prolazili.

Ona je svoja i stvarna, neobična, talentirana, ambiciozna i hrabra, ona je aktivna, zabavna i sretna, ne živi za druge nego u svom osobnom stilu slijedi svoj vlastiti put. To je žena za koju je stvoren Kookabee, originalan domaći modni brend, romantičan i ženstven, a opet snažan i karakteran.

Do devetnaestog stoljeća nije bio običaj da mladenke za vjenčanje kupuju posebnu vjenčanicu, umjesto toga odlučile bi se za svoju najbolju haljinu. S vremenom je bijela vjenčanica postala najpopularnija i danas je bijela vjenčanica klasika. Ali kako je došlo do toga da vjenčanica bude upravo bijela?

Ženama nekad stvarno nije bilo lako, ispod silnih podsuknja, korzeta, slojeva te metara i metara tkanine, nositi uokolo svu tu težinu...A vrijeme koje im je samo trebalo za oblačenje, vjerojatno su pola života provele u oblačenju i presvlačenju, stezanju korzeta i navlačenju svih dijelova svojih haljina, pa tek frizure i šminka!

Žene pridaju veliku pažnju izboru svoje kombinacije za neki svečani događaj. Bitno je zablistati, bilo da ste maturantica, mladenka, krizmanica, nečija kuma ili samo gošća na nečijem vjenčanju. Zbog toga se mnoge žene odlučuju prepustiti u ruke nekome tko će im izraditi njihovu svečanu kreaciju upravo po mjeri. Ovo je sezona kad svi koji izrađujemo svečanu odjeću po mjeri imamo posla preko glave.

Jedan od glavnih odjevnih komada, koji se već desetljećima ubraja u modnu klasiku je dobar baloner i jednako kao “mala crna haljina” obavezan je komad u ženskoj garderobi, iako je tradicionalno nastao kao muški odjevni predmet.

Kolekcije nadahnute čarobnim svijetom bilja zavladale su modnim pistama i ulicama. Džungla ili cvjetni buket, čipke s izraženim cvjetnim aplikacijama ili tek suptilniji nagovještaj u obliku jednog biljnog detalja, dizajneri su smjestili na sve odjevne predmete i modne dodatke. Od haljina i bluza do jakni i balonera, donjeg veša, preko torbi i nakita, sve je prožela nježna čarolija prirode, prirodnih biljnih oblika i boja. To je igra s beskonačno puno varijacija na temu i igra koja mene osobno kao dizajnera veseli.

Zamislite svijet bez umjetnosti, svijet tišine u kom nema glazbe, nema pjesme ni plesa, nema filmova, slika, fotografije, nema dizajnera, nema šarenila boja i oblika vaše odjeće i raznih predmeta koje koristite...Kako vam se sviđa živjeti u takvom svijetu? Jeste li sretni, zadovoljni? O čemu pričate, o čemu mislite? Kako prenosite svoje osjećaje, kako izražavate kritiku? U svijetu bez umjetnosti, kao da svaki dan jedete samo istu bljutavu kašu bez začina…

Vjerojatno očekujete da ću pisati o nekim crno-bijelim i kvadratičastim odjevnim kombinacijama, ali ne. Iako bi ovo trebala biti modna kolumna jer ju piše modna dizajnerica, pa se očekuju modni savjeti i komentari, meni je to pomalo besmisleno.

Bliži se vrijeme da se brojka okrene, dok u rukama i pod mašinom okrećem svečane tkanine za praznične kombinacije svojih mušterija, ulovim se kako vrtim kazaljke unazad i u mislima ponovo proživljavam neke trenutke iz godine na odlasku.

Piše: Melita Kukec - Mali nisu važni nego su najvažniji

Ja iskreno volim svoj posao. Uživam u stvaranju svojim rukama, u oblicima, bojama, u cijelom procesu od crtanja kroja na papiru do pretvaranja komada tkanine u odjevni predmet. Svaki se put razveselim kad se negdje slučajno sretnemo, pa prepoznam komad odjeće na njoj, koji sam svojim rukama stvorila.

Djevojčica se, ko i sve druge, voljela igrati lutkama. Voljela je i crtati. Al najviše je voljela svojim lutkama šivati. Vreća šarenih krpica, nečiji otpad od kojih je mogla svojim lutkama sašiti haljine, bio je najbolji poklon. Kad je narasla šivala je na maminoj staroj mašini sebi i prijateljicama. Nije još bilo shopping centara ni velikog izbora.

Ljetna garderoba nezamisliva je bez plavo-bijelih prugica. Ženska, muška, dječja ... mornarske prugice pašu svima u svim kombinacijama i varijantama.

Cijeli prošli tjedan vrtila mi se u glavi “... I know that i’ll find your Lighthouse …”, od kad sam na fejsu ulovila snimku naše Nine na Eurosongu ...