Naslovna  /  Urbano vrtlarenje   /  Kojim biljkama pogoduje kiselo tlo?

Kojim biljkama pogoduje kiselo tlo?

Iako ona vrtlarima predstavljaju pravu noćnu moru, popis kultura pogodnih za ovakvu zemlju i nije toliko dosadan koliko mislite i svatko si može naći barem jednu ili čak više njih za uzgoj. 

 1. Grmlje koje voli kiselo tlo 

Grmlje koje voli kiselo tlo, a popularno je na našim područjima su japanska dunja (Chaenomeles japonica), hortenzija (Hydrangea), božikovina (Ilex aquifolium), rododendron (Rhododendron) i borovnica (Vaccinium myrtillus).  

  • Japanska dunja 

Ova biljka potječe s Dalekog Istoka, iz Japan i Kine. Na našim prostorima se najčešće uzgaja kao ukrasna biljka ili živa ograda. Raste u vidu trnovitog grma i može dosegnuti visinu od jednog pa sve do tri metra. Cvjeta obično krajem zime ili početkom proljeća najprije se javljaju cvjetovi, a tek onda listovi. Nije zahtjevna za uzgoj, samo traži malo svježije plodno tlo i sunčan položaj jer voli direktno sunce. Ne treba ju često zalijevati, a otporna je i na niske temperature te može podnijeti sušu. 

  • Hortenzija 

Hortenzija je biljka koja treba puno vode. Grm joj raste u visinu i širinu do 200 cm, a  ima više od 75 vrsta koje cvatu prekrasnim kuglastim cvjetovima. Boja im ovisi o tome kakva je kiselost tla u kojem raste. Ako su plave glavice to znači da je tlo veoma kiselo (pH 3 – 4,5) odnosno da sadrži visoki udio aluminijevih soli. Na neutralnom do alkalnog tla (do pH 7) bit će ružičasti ili crveni, dok je kod bijelih ph neutralan. 

  • Božikovina 

Zelenika, bodika i božje drvce, još su neki od naziva za božikovinu. Spada u vazdazeleno grmlje ili nisko drvo koje može doseći visinu od 5 – 10 metara. Što se tiče samog rasta, to je iznimno spor i dugotrajan proces, pa visinu od jednog metra dosegne u periodu od tri godine. Listovi su joj debeli, tamnozelene boje i sjajni. Kod mladih biljaka vrhovi listova su bodljikavi. Cvjeta krajem ožujka i početkom travnja, a cvjetovi su joj bijeli i jednospolniPlodovi su koštunice, crvene boje, a ako to dopuste ptice, sazrijevaju u studenom te ostaju na granama sve do proljeća.  

  • Rododendron 

Ovu biljku karakterizira plitki korijen stoga ga se ne preporučuje saditi suviše duboko kao ni raskopavati tlo u blizini biljke, a odgovaraju mu prozračna mjesta koja nisu izložena direktnom suncu. Voli pH niži od 5, što znači da ga treba prihraniti s posebnim gnojivom namijenjenim kiselim biljkama. Cvate od sredine travnja, neke vrste i sredinom ljeta, a nakon toga potrebno je ukloniti ocvale cvjetne glavice i suviše izrasle izbojke, kako bi iduće godine grm bio ponovno bogat. 

  • Borovnica  

Grmolika biljka, ukusnog ploda, koja, ovisno o vrsti, može izrasti i do nekoliko metara u visinu. Borovnica cvjeta u svibnju i lipnju, a njeni cvjetovi su oblika malih grozdova bijele ili ružičaste boje. Lišće je duguljastog i zašiljenog oblika. Dozrijeva od lipnja do sredine rujna. Plod je bobica promjera 5 – 10 mm, tamnoplave do crno-ljubičaste boje. Kiselost tla ovoj biljci je vrlo važan faktor.  

2. Idealno drveće za ovu zemlju 

Najpopularnije drveće koje voli ovakvu vrstu zemlje su bijela topola (Populus alba), crnika (Quercus ilex), bijela vrba (Salix alba) i oskoruša (Sorbus domestica).  

  • Bijela topola 

Bijela topola je listopadno stablo iz porodice vrba. Raste na obalama rijeka, na vlažnim mjestima. Rasprostranjena je širom Europe, Azije i sjeverne Afrike. Kora joj je bijele boje, a može narasti do 35 metara. Dvodomna je biljka, njezini muški i ženski cvjetovi se nalaze na posebnim stablima i mogu biti crvene i zelene boje, a sakupljeni su u dlakave rese tzv. mace.   

  • Crnika  

Drvo crnika raste na području mediteranskih zemalja, a krase ga tamnozeleni, sjajni listovi. Ima cvjetove koji cvatu u travnju i svibnju, a pčele ih salijeću te iz njih mogu skupiti mnogo peludiŽirevi koji su jestivi dozrijevaju u rujnu i listopadu. 

  • Bijela vrba 

Ovo je stablo rasprostranjeno u srednjoj i južnoj Europi, središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. To je drvo koje može narasti 20-30 metara, a grane su mu prekrivene bjelkastom korom, po čemu je i dobilo ime. Za ljekovite svrhe koristi se kora stabla i grana koja se obično sakuplja u proljeće. Sjecka se i sprema u posudu na suho i tamno mjesto kako bi se što dulje očuvala njezina ljekovitost. 

  • Oskoruša  

Kod nas se oskoruša danas jako rijetko uzgaja i nažalost sve više izumire jer se u prirodi teško razmnožava. Cvjeta u svibnju ili lipnju, a cvjetovi su bijeli i u skupini. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, a od njih se može raditi kompot, rakija i liker. Prilagodljiva je za različita podneblja, na zapuštena i suha zemljišta, a jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti. Otporna je na sušu i niske temperature.

 

Izvor: agroklub.com

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i Vaši prijatelji. Podijelite ga, isprintajte ili pošaljite e-mailom!

                                                         

 

 

Stvaranjem korisničkog računa na VOp portalu prihvaćate naše Uvjete korištenja