Naslovna  /  Obitelj&djeca   /  Kada dobro i milo dijete postane nemoguć i buntovan tinejdžer

Kada dobro i milo dijete postane nemoguć i buntovan tinejdžer

Iako se svi roditelji tinejdžera barem jednom zapitaju hoće li upjeti izvesti dijete na pravi put ili će ga loše društvo upropastiti, neki su ipak mirniji od ostalih

Malo je vjerojatno da će mirno i pristojno dijete odjednom doživjeti veliku transformaciju i postati bezobrazno i bahato.

Uvriježeno je mišljenje da će djeca koja od ranije dobi imaju problema s ponašanjem prije podleći pubertetskim bubicama. No je li zaista tako i zašto se ponekad dogodi da dobrice preko noći postanu zločice?

Odgovornost je na društvu, ali i roditeljima

Adolescencija je izazovno, ali pozitivno razdoblje u kojemu djeca pomalo ulaze u svijet mladih, a potom odraslih ljudi. Većina tinejdžera su zanimljivi i dragi mladi ljudi kojima se roditelji ponose, unatoč pokojoj svađi i nesporazumu bez kojega odrastanje ne bi bilo ono što jest.

Ipak, ponekad se dogodi da najmirnija i najposlušnija djeca naglo promijene ponašanje ulaskom u pubertet, a takve su situacije najčešće produkt utjecaja okoline.

Djetetovi vršnjaci mogu imati velik utjecaj na njegovo razmišljanje i ponašanje. Bezopasni primjeri su imitiranje nečijeg stila, slušanje glazbe kakvu sluša društvo i korištenje izraza ili šatre koja je karakteristična za djetetov krug prijatelja.

Negativni se primjeri dotiču imitiranja poremećaja u prehrani ( izgladnjivanje, bulimija), konzumacija opijata pod utjecajem skupine ili nasilno ponašanje radi dokazivanja i utvrđivanja statusa u skupini.

Iako je roditeljima teško priznati da su ponekad krivi za određene reakcije i ponašanja svoje djece, njihov je utjecaj presudan. Zapuštena su djeca u najtežoj poziciji, a posljedice može ostaviti i izrazito autoritativan kao i preležeran odgoj.

Autoritativnim odgojnim metodama nerijetko nedostaje empatije i topline dok ležerni roditelji čine grešku ne postavljajući nikakve granice i time djeci ograničavaju vještinu samokontrole.

Loše ponašanje kao poziv u pomoć

Svaki bi se roditelj, prije nego krene kritizirati i optuživati dijete, trebao zapitati odakle dolazi tolika potreba za buntom. Krije li dijete neku nelagodnu situaciju koja ga muči, kakav je njegov odnos s društvom, je li povrijeđeno, nesretno zaljubljeno ili odbačeno.

Nije neobično vidjeti da djeca koja proživljavaju emocionalne poteškoće, bijes i nemoć izbacuju buntovnim i nekontroliranim ponašanjem i neprimjerenim reakcijama. Ponekad se, zbog straha, ponašaju nasilno nastojeći se tako zaštititi od neugodnih situacija.

Nisko samopouzdanje i samopoštovanje najveći su okidači radikalnih promjena ponašanja, no iako je uvriježeno mišljenje kako više problema imaju djeca s nižim samopoudanjem, oni jako samopouzdani mogu stvarati veće probleme. Dokazano je kako djeca, a posebice dječaci s visokim samopouzdanjem imaju veće šanse da postanu nasilni.

Roditelj se, u ovoj nepogodnoj situaciji, treba znati postaviti. Ako je problem prisutan, djecu ne treba dodatno obilježavati predrasudama i titulama “buntovnika” ili “nemogućeg djeteta”. Radije se potrudite ući u dubinu eventualnog problema i djetetu ponuditi potpuno razumijevanje i prihvaćanje, ali uz konstruktivnu kritiku i upozorenje da se ponašanje mora mijenjati.

Izvor: Klinfo

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i Vaši prijatelji. Podijelite ga!

Stvaranjem korisničkog računa na VOp portalu prihvaćate naše Uvjete korištenja