Naslovna  /  Urbano vrtlarenje   /  Jaglac – ljekoviti vjesnik proljeća

Jaglac – ljekoviti vjesnik proljeća

 

U prirodi jaglac raste na livadama, proplancima i šumama, od ožujka do svibnja, ali zbog ljudskog nemara – prekomjernog i nepravilnog branja, danas je značajno prorijeđen i može se naći na vrlo malo prirodnih staništa. Međutim, danas se jaglac uzgaja kao hortikulturna biljka, s više stotina domaćih vrsta, varijeteta i hibrida, koji se razlikuju po boji, obliku i periodima cvjetanja. Uglavnom se radi o trajnicama niskog rasta, od 10 do 30 cm visine, s izraženim cvjetovima jarkih boja. Po pitanju njege je nezahtievna, a ovisno o vrsti, može se uzgajati gotovo svuda, u dvorištu, na terasi ili u sobi.

Jaglac je otporna biljka kojoj hladnoća i umjereni mraz ne štete. Razmnožava se sjemenom od veljače do lipnja, ili dijeljenjem bokora, nakon precvjetavanja. Za sadnju su pogodni polusjenoviti položaji ispod listopadnog drveća, gdje će u toku cvjetanja dobivati dovoljno svjetla, a kasnije, a kad procvjeta i nastupi period mirovanja, imati će hladovinu i vlagu. Zemlja u kojoj je posađen jaglac mora biti propusna i umjereno vlažna. Za uzgoj u saksiji potrebna je posuda većih dimenzija s dobrom drenažom. Kako listovima jaglaca ne godi kvašenje i orošavanje, idealno je zalijevati zemlju oko biljke. Prihranjuje se tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice od listopada do početka cvjetanja. Da bi pojava novih cvjetova bila brža, potrebno je redovno uklanjati one precvjetale.

 

Sobni jaglaci

Kod uzgoja u zatvorenim prostorima, koji svojim živim bojama unose duh proljeća, jaglaci su odličan izbor za prozorske daske i svijetle i prohladne prostorije. Najbolje će napredovati u prostoriji s jutarnjim suncem, na temperaturi od 5 do 18°C. Osjetljivi su na nagle promjene temperature. Za sobne prilike uzgaja se manji broj vrsta, kao što su: Primula obconica, Primula sinensis, Primula malacoides, Primula grandiflora.

 

Ljekovitost jaglaca

U narodnoj medicini jaglac zauzima značajno mjesto. U ljekovite svrhe koriste se dvije vrste ove biljke: Primula veris i Primula elatior, čiji su sastav, djelovanje i upotreba isti. Upotrebljavaju se korijen, listovi i cvjetovi, u svježem i sušenom obliku. Korijen se vadi u početnoj fazi cvjetanja ili u jesen, a sadrži triterpenske saponine, fenolne glikozide i hinone. Listovi se beru dok biljka cvjeta i bogati su vitaminom C. Cvijet sadrži saponozide, flavonoide i enzime.

Većina nas je, i to po preporuci liječnika, bar jednom u terapiji koristila čaj ili sirup od jaglaca. Naime, on je najpoznatiji kao prirodni lijek za iskašljavanje, jer razrjeđuje sekret iz pluća i grla i olakšava njegovo izbacivanje iz organizma. Najčešće služi za izradu pomoćnih ljekovitih sredstava za liječenje dišnih puteva, posebno kod djece. Pored blagotvornog djelovanja na dišni sustav, jaglac ulazi u sastav različitih biljnih mješavina koje se koriste kod uznemirenosti, nesanice, migrene, slabosti srca, cirkulacije krvi. Kod upotrebe jaglaca postoje i izvjesna ograničenja, jer su u rijetkim slučajevima moguće alergijske reakcije ili tegobe probavnih organa. Također, trudnicama i dojiljama se ne preporučuju preparati na bazi ove biljke, zbog sadržaja saponina, koji može izazvati neželjeno djelovanje.

 

 

 

Izvor: agroklub.com

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i Vaši prijatelji. Podijelite ga, isprintajte ili pošaljite e-mailom!

                                                         

Stvaranjem korisničkog računa na VOp portalu prihvaćate naše Uvjete korištenja