Tri vizije, tri ideje i tri mlade poduzetne žene koje su pokrenule tri uspješne poduzetničke priče. Kako, zahvaljujući kome i uz čiju pomoć? Za početak, vjerovale su u svoju poslovnu ideju i usudile se. Bio je to presudan korak prema njihovom putu do uspjeha. Različite vizije i poslovni koraci, ali – motiv i cilj bio je svakoj od njih isti – raditi ono što vole, biti same sebi šefice, imati slobodu razvijanja svog posla u smjeru u kojem same žele, razviti svoje talente i ostvariti vizije.

Kada spojimo Vop portal i varaždinske dizajnerice tada definitivno pričamo o poduzetništvu, uglavnom o ženskom poduzetništvu. Prošle godine u divnom prostorom atrija predstavili smo ženu kao sve vremensku dušu svijeta.

Kada spojimo Vop portal i varaždinske dizajnerice tada definitivno pričamo o poduzetništvu, uglavnom o ženskom poduzetništvu! Nekako otprilike u ovo vrijeme prošle godine, također u sklopu Dana Varaždinske županije zamađijali smo predivnim prostorom Atrija u eventu u kojem smo predstavili ženu kao sve vremensku dušu svijeta, o njemu se pričalo danima. 10.09.2019. ponovno u Atriju županijske palače s početkom u 19.30h, naša mala priča nudi svoj nastavak, a osim o poduzetništvu pričati ćemo i o sportu!

Jutra započnu sa kavom s mamom, palimo pegle i strojeve, i onda nerijetko jurim van obavljati administrativne poslove i kupnju za firmu. Vratim se u radionu i ako stignem pridružim joj se u poslu, a ako ne, idem u dućan, zatim doma kuhati ručak i pobrinuti se za baku. Kad mi padne grah da radim dvokratno, nakon kuhanja i nakon kaj malo s Jurom napravim kaj trebamo za školu, vraćam se u radionu, pa radim do navečer. Vratim se doma i onda poslije 19 sati mogu na miru sjesti i popiti kavu. Nekad nema predaha, ovisno kak je Juri u školi, pa produži i večernje učenje. Kad imam sreće odradim smjenu bez da moram skakati iz uloge menadžera u ulogu radnika. Zapravo je najljepše kad mogu u miru odraditi smjenu i otići doma. Ali to je rijetkost, pogotovo u posljednjih par mjeseci. 

I dan ti se svede na divljačku jurnjavu s jednog posla na drugi, na balans između klinca, posla, porezne, partnera u poslu, kuhanja i užasno velike želje da ugasiš sve uređaje preko kojih te mogu naći, i legneš u krevet i prespavaš jedno dva dana. Ali najčešće se dan oblikuje na način da ujutro uz kavu sve dogovorimo, pa se za par sati sve izjalovi i ispadne da mama u radioni radi ko parna lokomotiva, a ja jurim na 27 mjesta na kojima moram biti, skoknem doma skuhati ručak, ali usred kuhanja ručka moram se ponovo srediti i smrdljiva od dinstanja luka juriti u banku. 

Onda dođe vikend pa nadoknadimo zaostatke i nered koji ostavljamo jer smo premorene da nakon radnog dana još doma radimo. Jura nije zahtjevan i trenutno je u fazi da jedinu pažnju koju hoće je ona prije spavanja, a ostalo provedemo u razgovorima kome je napornije, njemu u školi ili meni na poslu.  

S jednom rukom kuham, s drugom otvaram mailove i sa trećom "imaginarnom", si masiram križa jer me bole, i derem se zajedno s bakom (jer ja kuham, a ona je u sobi) i razgovaramo o svemu na glas da svi susjedi čuju, ali tak uštediš vrijeme. Dođe vikend kad ide Jura tati pa ja zapalim u Sloveniju, u slovenski dom i uglavnom sve kaj moram tam napraviti je skuhati nam kavu i spavati. To su najbolji vikendi.

Sav život nam se sveo na posao. I to ti je pokora obiteljskog biznisa, da i kad dođeš doma onda moraš riješiti još sto stvari, pogotovo kad ti dođe inspekcija, pa je jedna doma, a druga s njima, onda još dva dana imamo noćne more i anksiozne smo.

Sad bi trebalo sve sjesti na svoje mjesto, ali sigurna sam da će se u džungli zakona, birokracije, državnih zahtjeva i poslova naći nešto da nam ponovo prodrma rutinu.

No kad pogledaš unatrag i iako se na dnevnoj bazi osjećaš ko beskoristan zombi koji samo radi uz prazni hod i navigiran je od svih samo ne od samog sebe, shvatiš da si napravila pun kurac svega. Stekla, zapravo stekle smo puno svega. Topli dom, djeca i starci zbrinuti i voljeni, a poslovni dio totalno zadovoljavajući. Pa se pogledaš u ogledalo i veliš si “Pa čestitam TI kučko opaka!” 

Jako je bitno kroz čitavu dramu poslovno-privatnog svijeta uvijek imati crveni ruž i nekaj ludo od odjeće na sebi, jer izgledaš ko da totalno sve imaš pod kontrolom. A nemaš zapravo NIŠTA pod kontrolom.

Sretan vam jebeni Dan žena svima koji misle iskreno i svima koji se jebavaju tu sa cvijećem po Fejsu.

Piše: Jasenka Ćerin - Aries d.o.o. Kemijska čistionica Šabić

Zamislite svijet bez umjetnosti, svijet tišine u kom nema glazbe, nema pjesme ni plesa, nema filmova, slika, fotografije, nema dizajnera, nema šarenila boja i oblika vaše odjeće i raznih predmeta koje koristite...Kako vam se sviđa živjeti u takvom svijetu? Jeste li sretni, zadovoljni? O čemu pričate, o čemu mislite? Kako prenosite svoje osjećaje, kako izražavate kritiku? U svijetu bez umjetnosti, kao da svaki dan jedete samo istu bljutavu kašu bez začina…

Jedan od ciljeva Svečanog bala je prezentirati samo najbolje iz Varaždinske županije, za što su se pobrinuli članovi Organizacijskog odbora Svečanog bala.  Na prvoj konferenciji za medije predstavljen je glazbeni i scenski program , a jučer 24.01.2019. je predstavljen drugi dio svega najboljeg iz Varaždinske županije.

OPG Lukač u Lužanu Biškupečkom i ove će godine nastaviti s tradicijom uprizorenja živih jaslica.

OPG Lukač u Lužanu Biškupečkom i ove će godine nastaviti s tradicijom uprizorenja živih jaslica.