Čuvarkuća - ljekoviti ukras zelenih krovova

Čuvarkuća - ljekoviti ukras zelenih krovova

Čuvarkuća Semprevivum tectorum je trajnica koja je široko rasprostranjena i vrlo se često uzgaja.

Poznata je pod raznim nazivima: čuvarkuća, čuvarka, pazikuća, ozluživ, u zlu dobra, uhara, uvara, gromovnjača, gromova trava, kamena ruža, Jupiterova brada. Njezin latinski naziv Semprevivum, u prijevodu "uvijek živa", nam kazuje da je to vrlo otporna biljka. Nekada su čuvarkuću sadili na krovovima kuća kako bi ih zaštitili od oluje, udara groma i vatre. Prepoznaje se po debelim, mesnatim listovima koji joj služe kao rezervoar za vodu. Razlikuju se po boji, obliku listova i veličini. Stvorene su brojne hibridne čuvarkuće koje plijene svojom ljepotom. Sve više se koristi kod izrade zelenih krovova, jer izuzetno dobro pokriva krovnu površinu.

Uzgoj čuvarkuće

Ove otporne biljke imaju skromne zahtjeve i uspijevaju na krovovima kuća, kamenjarima, saksijama. Idealne su za ljude koji nemaju prostor za uzgoj većih biljaka ili nemaju vremena za brigu oko biljaka. Dobro podnosi visoku temperaturu i sušu, ali i niske temperature. Odgovaraju mu osunčana mjesta. Ne podnosi vlažan supstrat, izaziva truljenje. Treba ga saditi u propusan supstrat koji se dobija miješanjem pijeska i humusa ili komposta. Na dno saksije staviti sloj drenažnog materijala (šljunak, komadići cigle) kako bi dobili rahlo i porozno tlo za razvoj korijena čuvarkuće. Tijekom ljeta čuvarkuću je potrebno zalijevati i ne treba je zanemariti. Ako čuvarkuća raste u saksijama treba je tijekom ljeta zalijevati sa manjim dozama. Gornji sloj supstrata poželjno je prekriti kamenčićima, krupnijim pijeskom u sloju debljine od 10mm.

Razmnožava se dijeljenjem ili sjemenom

Dijeljenje je najčešći oblik razmnožavanja čuvarkuće, jer ono stvara veliki broj novih biljaka koje se lako odvajaju i mogu se posaditi kao zasebne biljke. Nove biljke se stavraju svake godine i na ovaj način se grm čuvarkuće širi i zauzima prostor. Javljaju se krajem proljeća i početkom ljeta. Mlada biljka može biti odvojena od matične biljke tijekom 40 do 45 dana i u tom periodu se mora posaditi. Najbolje je mlade biljke odmah posaditi u pjeskoviti supstrat i zaliti vodom.Dijeljenjem dobijamo biljke koje su po svom izgledu identične matičnoj biljci.

Razmnožavanje sjemenom se manje koristi. Sjetva se obavlja u rano proljeće i kasnu jesen. Razmak između sjetvenih redova je 3 do 4cm. Gornji sloj supstrata treba biti dovoljno vlažan i ne dopustiti da se brzo isuši. Rasađivanje mladih biljčica se obavlja kada su veličine 1cm i veće. U ovisnosti o vrsti mlade biljčice se sade na razmak od 3 do 15cm. Iz sjemena neće nastati biljke koje su identične roditeljskoj biljci i na ovaj način se dobivaju nove sorte i hibridi.

Upotreba čuvarkuće u narodnoj medicini

Svoju ljekovitost čuvarkuća može zahvaliti sadržaju jabučne i mravlje kiseline, njihovih soli, voska, sluzi, šećera, minerala i drugih materija. Upotrebljava se svjež list i sok dobiven njegovim cijeđenjem. Može se koristiti svjež sok, mast, tinktura, čaj od čuvarkuće. List se bere za vrijeme ljeta, u vrijeme cvijetanja. Ako se čuvarkuća uzgaja na otvorenom bere se u periodu ožujak- listopad. Listovi se upotrebljavaju svježi, iz njih se dobiva sok ili se listovi suše i čuvaju. Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati čuvarkuću. Kao i ostalo ljekovito bilje koristiti je pod nadzorom liječnika.

Svježi sok od čuvarkuće

Ako svježe listove zgnječimo ili koristimo sok dobit ćemo sredstvo koje hladi i steže. Svježe iscijeđen sok koristi se kod liječenja epilepsije, rastrojenosti, osjećaja straha, kod uboda insekata, ekcema. Sok se može koristiti kod problema sa čirevima, ranama, opekotinama, herpesa, hemoroida, glista, za liječenje "kurijih očiju" ili kao obloga za bolna mjesta u slučaju gihta. Može se koristiti kao kozmetičko sredstvo. Ovaj sok hidrira kožu lica koja postaje elastična i zategnuta.

Sok od čuvarkuće sa medom

Ovaj sok se koristi za detoksikaciju organizma, jačanje imuniteta, jačanje organa za probavu. Pomaže kod hemoroida, cisti, mioma. Za pripremu ovog soka potrebno nam je: 180g listova čuvarkuće, 0,5kg meda i 200ml limunovog soka. Listove čuvarkuće izblendati i spojiti sa medom. Dobro promiješati drvenom ili plastičnom žlicom (ne koristiti metalnu žlicu). Kada smo dobro promiješali dodati sok od limuna i opet dobro promiješati. Sok se čuva u staklenoj tegli, a poklopac treba biti plastični. Ovaj sok se čuva u hladnjaku, a uzima se 3x tijekom dana pola sata prije jela. Prije upotrebe dobro promiješati sok.

Mast od čuvarkuće

Mast se koristi kao oblog kod rana i oteklina, s njom se mažu rane i prignječenja. Uzme se 20dkg svinjskog sala, 9 jušnih žlica vode i šaka samljevenog lišća čuvarkuće. Sve se to polagano kuha na nižoj temperaturi dok se ne počne mast odjeljivati. Ovu tekuću mast procijediti u staklene ili porculanske posudice i ostaviti da se stisne. Čuvati u hladnjaku.

 

Izvor: Agroklub.hr

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i Vaši prijatelji. Podijelite ga, isprintajte ili pošaljite e-mailom!

                                                         

Podijeli članak

O nama

Vop portal Varaždin centralno je tržište promocije obrtnika i malih poduzetnika Varaždinske županije na internetu i društvenim mrežama.

 

Primarni cilj V.O.P-a je na jednom mjestu okupiti i promovirati obrtnike i male poduzetnike, kako bi bili informacijski lako dostupni na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Najnovije

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter!
Uvjeti i odredbe

Uvjete korištenja možete pročitati OVDJE

Koristimo kolačiće kako bismo Vam pružili najbolje korisničko iskustvo na našoj web stranici. Pod linkom "Opširnije" možete saznati više o kolačićima koje upotrebljavamo, svrhu i mogućnosti korištenja, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na “Razumijem”
Opširnije Razumijem