Bubamara zaštitnica vrta

Upotreba pesticida narušiti će prirodnu ravnotežu što će za posljedicu imati uništavanje populacije prirodnih zaštitnika našeg vrta te masovnu pojavu novih štetnih vrsta i bolesti.

Mnoge životinje u vrtu za hranu odabiru upravo štetne vrste, pa su naši najbolji saveznici u suzbijanju masovne pojave pojedinih vrsta štetnika. Kako bi naš vrt održavao prirodni sklad moramo se pobrinuti da u svoj vrt privučemo što više korisnih životinjica i pružimo im uvijete za preživljavanje i razmnožavanje.
Mješovitom sadnjom povrća, voća, cvijeća, ljekovitog i začinskog bilja koje obiluje peludi i nektarom u vrt ćemo privući mnoštvo korisnih kukaca koji će mnoge poslove obaviti umjesto nas. Također, praksom “dobrog vrtlarenja” mnoge korisne vrste zadržati ćemo u svojim vrtovima.

Bubamara (lat. Coccinellidae)

Najpoznatija vrsta bubamare je sedmotočkasta (Coccinella septempunctata L.) od davnina poznata kao nositeljica sreće i zaštitnica djece. U Europi je poznato preko 100 vrsta božjih ovčica raznih boja, žutih, crvenih, narančastih i crnih sa različitim rasporedom  i brojem točkica po kojima se određuju vrste.
Iako je većini vrsta životni vijek tek godinu dana, one u tom kratkom periodu pojedu preko 3000 lisnih i crnih ušiju te još nekih drugih štetnika. Zbog toga u rano proljeće nije potrebno uništavati lisne uši koje su se pojavile u manjem broju na našim biljkama jer će biti hrana bubamarama koje se bude iz zimskog sna. Prezimljuju u skupinama na nekom suhom i zaklonjenom mjestu, najčešće ispod kore drveća, suhim neorezanim grmovima (poput kineskog šaša), ispod lišća, ili u hotelima za kukce koji se mogu napraviti na vrlo jednostavan način.

Razmnožavaju se u proljeće i ljeto, a ženka polaže sićušna mliječno bijela ili žuta jajašca na donjoj strani lišća, ili mladim grančicama na kojima se nalazi kolonija biljnih uši. Broj položenih jaja ovisi o vrsti i kreće se od 300 – 600 u hrpicama od po nekoliko desetaka odloženih na više različitih mjesta. Prije nego se iz jaja izlegu ličinke, ona mijenjaju boju u zelenu i veoma su tvrda na dodir.
Dnevno pojedu 20 – 30 biljnih uši, a same su hrana za neke vrste kukaca i ptica. Presvlače se nekoliko puta tijekom života, nakon čega se zakukulje na listovima biljaka. Kukulji se tako da zadnji dio tijela pričvrsti za biljku, dok joj je prednji dio u zraku.

Nakon 8 – 14 dana božja ovčica se nadima dok ne poprimi plukuglast oblik koji je isprva žute boje, a već nakon 24 sata poprima crvenkastu boju, a sive točkice postaju crne. Razvojni ciklus traje od 4 – 7 tjedana, pa se tijekom ljeta može razviti nekoliko generacija. Zbog izrazite i sjajne boje koje imaju bubamare, upozorenje su drugim kukcima da ih ne diraju. Ako se pak nađu u opasnosti, bubamare imaju sposobnost lučenja alkaloida (Coccinellina), veoma neugodnog mirisa i gorkog okusa.

Izvor: organskocarstvo.blogspot.hr