Biljke indikatori tla

Također, ako se na nekom kultiviranom tlu iznenada pojavi određena vrsta korova, tj. ako ta vrsta dominira, nepogrešivo ukazuje na pogreške u tehnologiji uzgoja i stanju tla. Tako npr. poljska preslica, poljska metvica i puzavi žabnjak ukazuju na tešku zbijenost tla i višak vlage, dok kopriva i mišjakinja govore da je tlo bogato humusom.

Najčešće biljke na kiselom tlu

Kostrva se nalazi u okopavinama. To je jednogodišnji uskolisni korov. Naraste do 100 cm u visinu, listovi su glatki, valovitih uglova. Razmnožava se sjemenom, i to ga čini osjetljivim na zemljišne herbicide.

Kod nas se smatra vodećim korovom kukuruza. Odgovaraju joj vlažna i topla staništa. Osobito voli ilovasto-pjeskovita, hranivima bogata tla. Budući da za klijanje zahtijeva više temperature, u našem klimatu nicanje uslijedi sredinom travnja, dakle to je kasno proljetna travna biljka. Niče i plodonosi tijekom cijelog ljeta.

Paprati su jedna od najstarijih biljnih vrsta na Zemlji i prve biljke koje su se iz mora trajno preselile na kopno. Od mnogobrojnih vrsta paprati koje rastu u našim krajevima najpoznatija je obična, šumska ili muška paprat, poznata kao navala. Zbog ljekovitih svojstava oduvijek se koristi u narodnoj medicini, ali danas ima samo vanjsku primjenu.

Sredinom proljeća počinje sezona paprati. Paprat raste pojedinačno, rjeđe u skupinama, na vlažnim i sjenovitim mjestima, a u planinama se penje i preko 1.500 m nadmorske visine.

Od kiselica je najčešća obična kiselica (R. acetosa), i to na umjereno vlažnim livadama. Kisela je okusa pa je služila kao povrće, a od davnina je poznata i kao lijek. Česte su još vrste mala kiselica (R. acetosella), na izrazito kiselim tlima, kovrčava kiselica (R. crispus) i klupčasta kiselica (R. conglomeratus) na tlima bogatima dušikom.

Kiselog je okusa zbog toga što sadrži soli oksalne kiseline. Iz tog razloga ovu jestivu divlju zelen ne treba uživati u većim količinama. Izvorni joj je areal Euroazija, no danas je raširena po cijeloj sjevernoj hemisferi.

Podbjel raste posvuda, od nizinskih do planinskih područja, uglavnom po vlažnim mjestima, uz grabe i potoke, na glinasto-pjeskovitim tlima. Može pokrivati i velike površine i predstavlja pionira vegetacije za stvaranje plodnoga tla.

Podbjel je zeljasta trajnica s vodoravnim podankom iz kojeg izbijaju vriježe. Cvjeta pri završetku zime ili u rano proljeće, od veljače do travnja. To je jedan od prvih proljetnih cvjetova. Iz podanka izbija više ljuskastih izbojaka koji na vrhu nose jedan žuti glavičasti cvijet. Listovi se počinju pojavljivati tek kada biljka ocvjeta.

Najčešće biljke na tlu bogatom kalcijem

Livadna kadulja (Salvia pratensis, livadni kuš, livadna žalfija, divlja žalfija) može se naći na nagibima, pašnjacima i livadama. Već iz daljine uočavaju se tamnoplavo ljubičasti cvjetovi koji ispuštaju aromatičan miris.

Ima antibakterijsko i antigljivično djelovanje. Raste divlje po kamenitim neplodnim mjestima, a uzgaja se i po vrtovima. Cvjeta od svibnja do lipnja. Raste divlje, ali se i uzgaja. Kadulja je ljekovita biljka, ali se koristi i kao začin.

Mala krvara pripada porodici ruža, zeljasta je trajna biljka, vitke, gole u donjem dijelu dlakave, tamne stabljike do 70 cm visoke na kojima su glavičaste cvijetne glavice.

Raste u ekosistemima kserostermnih pašnjaka. Dobra je krmna i pčelinja paša. Ljekovita je biljka (korijen).

Listovi su raspareni do 25 jajastih liski nazubljenog ruba na kratkim petiljkama, cvatovi su zelenkaste boje crvenog preljeva okrenute suncu, cvjeta od travnja do rujna mjeseca, raste na suhim travnjacima, upotrebljava se u pučkoj medicini.

Najčešće biljke na pjeskovitom tlu

Mak je jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visine do 60 cm, obrasla gustim dlačicama. Perasto iscijepani listovi su jajoliki. Cvijet je jarkocrven, svijetlocrven ili bijel, a čim se rascvate i uspravi, odbaci latice.

Plod je tobolac s brojnim pretincima ispunjen sjemenom bubrežastog oblika. Vrijeme cvatnje mu je od svibnja do srpnja.

Pješčarski mak (Papaver argemone) je kritično ugrožena (CR) vrsta Hrvatske flore, koja je zabilježena na obradivim površinama, u vinogradima, među usjevima.

Mak raste u svakoj dobroj vrtnoj zemlji, uz uvjet da ima dovoljno vlage i sunca. Biljka se razmnožava sijanjem sjemena, a sedam mjeseci nakon sjetve žanju se makove glavice (tobolci) te se iz njih izvade dozrele sjemenke i osuše. Cijela makova zrna mogu se čuvati cijele godine, a samljevena se moraju što prije uporabiti jer užegne.

Najčešće biljke na ilovastom tlu

Čekinjasta bročika (Galium aparine), prostire se na poljima, livadama i pored ograda. Dostiže visinu od 60 do 160 cm, ima pršljenaste listove i peteljkaste zelenobijele cvjetne drozdove. Zbog puzave stabljike s oštrim dlačicama je biljka penjačica.

Stabljika joj je obrasla gustim dlakama, naziva se i bročika priljepača. Sve vrste bročike imaju već prema staništu približno jednaku ljekovitu moć.

Žabnjak je trajna biljka promjenjiva oblika, raste po vlažnim livadama i pašnjacima. U zelenom stanju otrovni su svi dijelovi, jer sadrže eterično ulje anemonol. U suhome stanju biljka nije otrovna.

Najčešće biljke na suhom, lakom tlu

Djetelina (Trifolium) je rasprostranjena u čitavoj Europi, a u poljoprivredi je crvena djetelina vrlo važna krmna biljka.

Između 1950. i 1960. godine objavljeno je dosta rezultata o prednosti jednostavnih djetelinsko-travnih smjesa, sastavljenih od jedne trave i jedne mahunarke. Kratkotrajne smjese su uglavnom na bazi talijanskog ljulja i crvene djeteline, a za pašnjake se koriste uglavnom engleski ljulj i bijela djetelina, tj. njihove sorte različite ranozrelosti.

Poljska djetelina jedna je od važnh indikatora suhog i lakog tla, a ima ružičasto bijele cvjetove.

Gladiš je trajna biljka, visine do 50 cm koja se kao korov teško iskorjenjuje jer ima vrlo žilav, drvenast i prilično dug korijen koji raste vrlo sporo.

Stabljika je grmolikog oblika, čvrsta i razgranjena trnovitim izdancima. Donji listovi su trodijelni, tj. sastavljeni iz tri listića, dok su listovi u vršnom dijelu stabljike obično jednostavni.

Gladiš se uglavnom pojavljuje na suhim i mršavim tlima oranica, pašnjaka i livada te uz rubove šuma. Biljka voli tlo koje sadrži vapno. Jakim gnojenjem i polijevanjem tla gnojnicom biljka brzo nestaje sa staništa.

Najčešće biljaka na vlažnom, teškom tlu

Puzavi žabnjak je višegodišnaj biljka visine 40 – 50 cm, ima vriježe koje se na čvorovima zakorjenjuju. Stabljika je uspravna ili se uzdiže, gola ili dlakava, razgranjena i nosi više cvjetova. Prizemni list s peteljkama, a gornji su sjedeći. Plod je oraščić. Sjeme klije rano u proljeće iz dubine tla 0,5 – 3 cm. Raste na raznim usjevima, posebno vlažnim oranicama, poplavnim livadama i pašnjacima.

Trputac je trajna biljka s prizemnim, suličastim, uskim, žilavim i golim listovima na kojima se ističe tri do pet provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uspravna, kutasta te završava smeđkastim cvjetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac. Bokvica ženska ili trputac veliki može se naći na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putevima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih područja.

Najčešće biljke na tlu bogatom humusom

Bijela loboda je jedan od najraširenijih korova i često je prva biljka koja zazeleni svježe nasute terene, iskope, kanale, okopavine, strne žitarice, vrtove, vinograde, ruderalna staništa bogata hranivima. Površina listova gusto je prekrivena trihomima. Žljezdano tkivo u drški trihoma izlučuje natrijeve ione u mjehurić i tako oslobađa biljku toksičnih materija.

Crna pomoćnica je cvjetnica iz roda velebilje. Zbog visokog sadržaja alkaloida, naročito u nezrelim bobicama, biljku često kategoriziraju kao otrovnu, ali zrele bobice i lišće se koristi u nekim dijelovima svijeta kao povrće.

Mišjakinja je godišnja biljka udomaćena u Europi. Biljka je specifična po tome što u isto vrijeme cvate i ima sjeme. Cvjetovi su maleni i bijele boje. Mlada je biljka jestiva, a koristi se i u narodnoj medicini. Za slabih zima može se naći tijekom cijele godine, inače obično u proljeće i jesen. Mišjakinja je čest korov oranica, vinograda, voćnjaka. Raste i kraj puteva, ograda itd. Ponekad se javlja masovno, u velikom broju. Svinje i guske ga rado jedu. Za stoku je škodljiv ako ga pojede u većim količinama. Biljka (osim korijena) je jestiva i ukusna.

Rusomača (Capsella bursa-pastoris) je biljka iz porodice Brassicaceae. Udomaćena je u Europi i Maloj Aziji te je širom svijeta poznata kao korov. Raste u poljima i na zapuštenom tlu. Mlada je biljka jestiva, dok je biljka u cvatu dugo korištena u narodnoj medicini.

Izvor: Agro klub

Ovaj članak sigurno bi htjeli pročitati i Vaši prijatelji. Podijelite ga!